Ne zovite me noćas
jer sve je moje srušeno
i ono malo sreće što je bilo
s njom je nestalo

Nek' stane ovaj ružni san
jer sad mi vječno traje dan
a noći su bez kraja
zore su bez svitanja

I kako da se pomirim s Bogom
kad on me uvijek kažnjava tobom
ti srce gaziš k'o da je pijesak
koji nikome ne vrijedi
I kako da se mirim s time
što život juri a ja nosim brime
što te nema, što nisi tu
i što te imam samo u snu

Nek' prođe samo ova noć
i neka mi se ne vraća
nijedna slika lica
njenog predivnog.

Nek' stane ovaj ružni san
jer sad mi vječno traje dan
a noći su bez kraja
zore su bez svitanja

I kako da se pomirim s Bogom
kad on me uvijek kažnjava tobom
ti srce gaziš k'o da je pijesak
koji nikome ne vrijedi
I kako da se mirim s time
što život juri a ja nosim brime
što te nema, što nisi tu
i što te imam samo u snu

Ivan Brdar

[1469]