Sinoć sam opet sanjao
jesenju maglu i put do kuće
baka je kolač ispekla
al sve, sve je to bilo juče

Danas me školski nazvao
nisam ga pozn'o a dobro se znamo
pitao šta ima novoga
i zašto nikad ne navratim tamo

Tamo gdje su sve one godine
naivne i snene k'o pijani momci
kad pjesma krene
Tamo gdje su sva ona svitanja
što se poznaju po prvoj ptici
negdje u ravnici

O svemu mi je pričao
što sada grize, na čega peca
a nju nije ni spomenuo
sve što smo stariji sve više smo djeca

Od kako jednom ošla je
ni zašto više ne brojim dane
previše tuga bilo bi
to sada samo u srce stane

Tamo gdje su sve one godine
naivne i snene k'o pijani momci
kad pjesma krene
Tamo gdje su sva ona svitanja
što se poznaju po prvoj ptici
negdje u ravnici

Što se poznaju po prvoj ptici
negdje u ravnici,
negdje u ravnici

Dario Barišić

[1498]