Nisam mogla znat, da ću za ljubav nekada molit
da me teški čekaju sati, jer te još uvijek uzalud volim.
Nisam mogla znat, kakvu ću bol nanijeti sebi,
I da mora da mi se vrati, jer činim sve u inat tebi.

Više ne mogu da živim sa tim, da svaku noć gubim sa njim
Osvete srca svoga se bojim, zbog ovih suza sa imenom tvojim

Više ne mogu da živim sa tim, da svaku noć gubim sa njim,
Platiću grijeh svoj kao žena, nek' bude kraj, neka me nema.

Nisi ti za mene, ali te ljubav moja prati,
Tvoje su usne varka za žene, mojim ni ime nećeš znati.

Nisi ti za mene, a sve više i više ludim,
I suza mi sama krene, jer se kraj drugog u svitanja budim.

Više ne mogu da živim sa tim, da svaku noć gubim sa njim
Osvete srca svoga se bojim

Više ne mogu da živim sa tim, da svaku noć gubim sa njim,
Platiću grijeh svoj kao žena, nek' bude kraj, neka me nema.

Više ne mogu da živim sa tim, da svaku noć gubim sa njim

Andrijana Božović

[1449]