Sjedili su pored rijeke,
gledali su svoje vrijeme
Osjećali stare jeke,
kako tapšaju im tjeme

Rijeka teće samo teće,
dobro jutro, dobro veče

Sve teće a stojim ja,
maštam kako ću doći do svemira
a prije mi se činilo nekako lakše,
činilo se da me sreća po ramenu tapše

Sjedili li su, starili li su
zaigrani u svom duhu
Preko rijeke išli nisu,
radili su o svom kruhu

Rijeka teće samo teće,
dobro jutro, dobro veče

Sve teće a stojim ja,
maštam kako ću doći do svemira,
a prije mi se činilo nekako lakše,
činilo se da me sreća po ramenu tapše

Ali krug će ipak proći
nikad ne misle o tome
Sjajne zvijezde usred noći
već ih zovu domu svome

Rijeka teće samo teće

Rijeka teće samo teće
dobro jutro, dobro veče

Sve teće a stojim ja,
maštam kako ću doći do svemira,
a prije mi se činilo nekako lakše,
činilo se da me sreća po ramenu tapše

Florijan i Baby Dooks

[1870]