Kad prođem šorom plaka'ću,
jer pred tvoju avliju, više ne idem,
više na smijem

Kad budem žedan zastat ću,
i suhim usnama šaptat ću
da sa tvoga bunara više vodu ne pijem,
više piti ne smijem, nikada

Jednom ću doći na tvoja vrata
s koferom punim bisera zlata
I kada tvoju isprosim ruku
nek' se za zlato svi potuku
A ti me samo zagrli,
jedino blago meni si ti

Nisam ja rođen k'o gazdin sin
rukama ovim seljačkim
sijem zlato po njivama
i žanjem klasje od dukata

Ti skrivaš lice s večeri,
kriju te stari pendžeri,
al' suza vidi se i kroz tamne firange
tvoji te neće za mene, nikada

Jednom ću doći na tvoja vrata
s koferom punim bisera zlata
I kada tvoju isprosim ruku
nek' se za zlato svi potuku
A ti me samo zagrli,
jedino blago meni si ti

A ti me samo zagrli
Jedino blago meni si ti

Goran Bošković

[1432]