Biram svaku riječ gdje će koja leć
Ja imam monopol na tugu
I ne znam da l' je grijeh
Što nema razloga za smijeh
Kad imam monopol na tugu

To nije stvar mog izbora,
To se zove sudbina,
U zvijezdama piše
I nije važan trud,
Kad sve je uzalud

Biram svaku riječ,
Jer nije svima lako reć
Što ti leži na duši,
Nema isprike
Za već viđeni klišej,
Al' ovo vrijeme guši

To nije stvar mog izbora
To se zove sudbina,
U zvijezdama piše
I nije važan trud,
Kad sve je uzalud

I više ne spavam,
I više ne sanjam
Jer svako buđenje,
Je novo suđenje
Ipak nema predaje,
Nada zadnja umire
Neću ja na koljena iako su,
Iako su krila lomljena

I od kud pravo vremenu,
da nam tako podvali
Da nam snove ponudi,
pa nas probudi
Ipak nema predaje,
nada zadnja umire
Neću ja na koljena iako su krila,
iako su krila lomljena
Buđenje

[1464]