U moru nada, koje uvijek pijem
Koga to lažem, od čega se krijem
Pitam se što radim, sam na tome putu
Na krivome raskršću, u mračnome kutu

Ljubi me samoća, odlazi dan
Sutrašnje jutro je nedostižan san
Tvoja zvona zvone, ne želim ih čuti
Udaje se draga, pogled mi se muti

I glas mi klonu
A snaga zgrči krila
Kada gledam tvoje mjesto
Gdje si nekad bila
Treba mi ljubav da otvori vrata
A u sobi samo tuga
I otkucaji sata

Konci života padaju iz ruke
Dlanovi se znoje, znoje od muke
Dok udaraju munje i gromovi ječe
Čitav svijet se sruši, samo za jednu večer

I glas mi klonu
A snaga zgrči krila
Mladen Burnać

[1528]