K'o tebe nikoga nisam voljela
toliko sreće i hrabri se plaše
a ja sam bacila svijet na koljena
zemlja se tresla od ljubavi naše

I sad budiš me
bez prava, da se branim
i kad pola zemlje spava
ja razmišljam o tebi
a svoje tajne odajem samo sebi

I kome da se vratim, nemam gdje
od tebe oči dalje, ne vide
zbog svega što je bilo, neopisivo

Ja umirem, a ne postoji lijek
tvoj otisak prsta, zauvijek
je ostao na meni, neizbrisivo

Tvoje srce u tren zaboravi
a tijelo žene do kraja se daje
za tako malo tvoje ljubavi
koliko dugo zaborav traje

Da sad budiš me
bez prava, da se branim
i kad pola zemlje spava
ja razmišljam o tebi
a svoje tajne odajem samo sebi
Ivana Banfić

[1470]