Priča je negdje iz sedamdeset i pete
Sretoh je kad već morala je poći
Posljednje veče na hladnom peronu
Sami ja i ona jedne zimske noći

Napuštala je stvari bliske i drage
Ovdje bi suze pale i jače
Vlak mi polazi u petnaest do devet
Vremena imam da se isplačem

Bila je tako tužna i blijeda
sudbini kad se predala
Plačući nekih desetak minuta
u toaletu ispred ogledala

Mahala je dugo kroz prozor vlaka
tuga je tukla na sva zvona
Tračnice duge, ritam kotača,
mladić što maše sa kraja perona

Napuštala je stvari bliske i drage
Ovdje bi suze pale i jače
Vlak mi polazi u petnaest do devet
Vremena imam da se isplačem

Bila je tako tužna i blijeda
sudbini kad se predala
Plačući nekih desetak minuta
u toaletu ispred ogledala

Dalibor Brun

[1230]