Gabi Novak i Relja Bašić CroMusic at cromusic.crolinks.com [V] Sjećam se te večeri nisam upoznao samo nju, upoznao sam i njenu nježnost, njenu samoću, plahost, njenu šutljivost. Mislila je da mi može dati jedino ljubav i da ja samo to želim. Ali ja sam želio mnogo više, htio sam biti slobodan i da ona bude slobodna, slobodna i moja. Nazvao sam to ljubavlju! Rekla je to ne postoji, bilo bi odviše lijepo. Gledao sam je, smiješio se, šutjeo i malo po malo počela se oslobađati. Padale su njene ideje, njen strah, nepovjerenje i zajedno s njenim tijelom, obgrlio sam i njenu volju, osjećaje, dušu. Rekla mi je prvi put sam oborila pogled i pocrvenjela pred čovjekom. ''Mi sami mi, plahi smo mi, slobodni mi, i izvan nas, samo za nas, zbilo se sve. Mi ludi od tog, nestvarni mi, kao bez tijela, grešnici smo mi, robovi mi, anđeli mi'' I upravo zbog toga sve to danas izgleda tako glupo, neshvatljivo, jer priznat ćete nije odviše lijepo vidjeti me kako skupljam svoje stvari i bježim, kao kradljivac, a ona, ona me ne zadržava, naučio sam je da bude Slobodna! ''Ti odlaziš sad, uzimaš sve, ali naš Susret, ostavljaš tu, zauvijek tu, duboko...''