Adastra CroMusic at cromusic.crolinks.com [V] Dižemo silne zidove svojih ego tripova A iza njih smo usamljene skitnice Najgore je kad desi se da u trenu nestane Ono što gradili smo sad je prazan hram Kako se lako odreći jedni drugoga Sve svete stvari danas ništa ne znače Negdje u tami prkosi pravednik koji doziva Vjetar što utjehom će izbrisati bol Pusti nek misle što hoće Opet prkosim u tami ovog puta nema vraćanja Ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja Pamtim sreću koja traje duplo manje Malo procvjeta pa se pretvori u sranje I kad postanem princ drugi dan sam opet žaba Umoran i nemoćan k'o neka stara baba Sve je usporeno opet osjećam se grogi Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi Odbijam bit provociran, odbijam bit iznerviran Odbijam bit drogiran, pijan, izoliran Zašto više nismo ljudi dobre volje Zašto naše nevalja a tuđe je bolje Zašto sve što raste mi režemo u korijenu Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu A svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog Na njemu nema dosta hrane al' Ima metak za svakog Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli I tko su svi ti umjetni idoli Govore sorry kad za milost se moli A reklame im govore kako se živi i voli Zato opet opet idem nazad Duboko ispod, dublje nego ikad Gdje visoko je pod i bit će mi dobro Sve nevažno proć će A do tada puštam ih nek misle šta hoće