Moram te izgubiti,
zadržati ne mogu
Bog to zna, Bog to zna,

A proklete ću noći ljubiti
dušo na putu bez povratka,
bez povratka

I tražit ću te u svakoj zori,
u svakom satu dušu kada umorim.
Još toliko toga ostaje u meni

I možda vrijedna sam bol,
Al' ne za ljubav.
Do mojih vrata uvijek samo je tuga.
Nimalo spremna, Bog zna nikad sretna.
Oduvijek je duša išla putevima vjetra

Al' ne za ljubav.
Do mojih vrata uvijek samo je tuga.
Nimalo spremna, bog zna nikad sretna.
Oduvijek je duša išla putevima vjetra

I tražit ću te u svakoj zori,
u svakom satu dušu kada umorim.
Još toliko toga ostaje u meni

I možda vrijedna sam bol,
Al' ne za ljubav.
Do mojih vrata uvijek samo je tuga.
Nimalo spremna, Bog zna nikad sretna.
Oduvijek je duša išla putevima vjetra

Al' ne za ljubav.
Do mojih vrata uvijek samo je tuga.
Nimalo spremna, Bog zna nikad sretna.
Oduvijek je duša išla putevima vjetra

I tražit ću te u svakoj zori,
u svakom satu dušu kada umorim.
Još toliko toga ostaje u meni

I možda vrijedna sam bol,
Al' ne za ljubav.
Do mojih vrata uvijek samo je tuga.
Nimalo spremna, Bog zna nikad sretna.
Oduvijek je duša išla putevima vjetra

Al' ne za ljubav.
Do mojih vrata uvijek samo je tuga.
Nimalo spremna, Bog zna nikad sretna.
Oduvijek je duša išla putevima vjetra
Putevima vjetra

Zahvaljujemo se autoru Marku Tomasoviću za stihove
Jasna Zlokić i Klapa Nostalgija

[1897]