Kanjon Drine je ispred nas
Stopamo Mufa, Kiki i ja
Snijeg se topi, cesta je prazna
Stao nam je stari kamiondžija

Planine, gole vrlete lomile nam put
Gazda je vozio vidno neraspoložen
Više tužan no ljut

Smanjuje brzinu, pripaljuje cigaru
U mraku mu svijetle oči
Gazda tihim glasom reće
Neće ovo, djeco, na dobro poći

Jer sve ide unatrag
Živimo u plemenima ko Apachi
A gdje ćemo, djeco, ja i vi
Nama srce kuca za sve njih

Probudi me, ovo je neki ružan san
Što manje, dijete, znaš, to si manje nesretan

Hadžije su sebi podijelili rejone
Djecu evakuišu avionima
Ja se osjećam nezgodno
Kao zebra na Brionima

Jer vama će, djeco, biti najljepše
Jer vi ste navikli rano u krevet
Uskoro ćemo svi mi
Imati izlazak samo do devet

Kanjon Drine je iza nas
Ispred nas je ravna Romanija
Snijeg se topi, ništa neće
Zaustaviti dolazak novog proljeća
Zabranjeno Pušenje

[1380]