Neka svira violina,
neka padnu snijezi bijeli
nek se toči mjesečina
na moj dlan i na moj put

U mom vrtu ruža svela
dugo pamti sretne dane,
duša moja nevesela
sada sluti samo bol

kada umire poeta
zaplakat će pola svijeta
odlazi i kralj bez krune
koji mnoge bajke zna
Kada umire poeta
nema zime, nema ljeta
oči su mi suza pune
tako umirem i ja

Nek se čuje pjesma tiha,
neka padnu hladne kiše
kao odjek zadnjeg stiha,
u moj svijet i u moj san

kada umire poeta
zaplakat će pola svijeta
odlazi i kralj bez krune
koji mnoge bajke zna
Kada umire poeta
nema zime, nema ljeta
oči su mi suza pune
tako umirem i ja

Jasna Zlokić

[1293]