Dvan'est je i noć je odavno pred vratima
Sav pošten svijet u svojim snovima
a tebe ovdje ne vidim.
Telefon je kod tebe prestao da postoji,
Nema te kući signal govori
Pa dobro gdje li si ti
Kažu ljudi stari ne vjeruj, ne
ženi koja govori dok smije se,
Koja uvijek mijenja svoju stranu ulice
Ljubi te i krije oči prelijepe...
... prelijepe, prelijepe..., ha ha ha ha

Nema je nema ubit ću se
Sve sam, sve izgubio zbog nje

Davno sam do kraja navukao zavjese
I soba miriše na duhove
Kad sklopim oči smiju se
Svijeće su na stolu odavno dogorjele
Umjesto tebe vino ja grijem golim rukama
Grijem golim, rukama..., rukama..., ha, ha, ha, ha....
Valentino

[1274]