In principio erat verbu
et verbum erat apud deum
et deus erat verbum
Na početku stvorio je svjetlo,
i čovjeka da mu bude slika:
"Evo ti pa vladaj zemljom pravedno."
Prvo vrijeme čovjek bješe dobar,
bješe slika i prilika Boga,
sve dok nije htio puno više.
Na svog brata digao je ruku,
otimao zemlju, latio se mača,
prevario svoga Oca i zagazi u grijeh.
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog.
I od tada čovjek vara Boga,
na sve strane ratovi i droga,
kao da je zemlja izgubljeni svijet.
Svađaju se narodi i rase,
i proroci lažni zaluđuju mase.
Djeca, vjera, tijelo – prodaje se sve.
Nekad čovjek bješe samo lovac,
a sad bližnjeg ubija za novac.
Napada i krade i svijetom sije strah.
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog.
Tvoje riječi izvrnuli, Bože,
k'o da s vragom žive ispod kože.
Ne znaju za milost, ni za kajanje.
A ja neću živjet u tom grijehu,
neću takav put za našu djecu.
E, da može moja pjesma popraviti svijet!
Obranimo ljubav, ona svima treba,
praštanje i nada darovi su s neba.
Pogledaj u oči Stvoritelju svom!
Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju
nije nas ostavio Bog.
Thompson
