Otiš'o sam tiho zorom, dok još Slavonija spava
Nisam htio da je budim, da me vidi uplakana

U sobi sam na papiru napisao one noći
Da slušaju majku svoju, da će dado brzo doći
Da slušaju majku svoju, da će dado brzo doći

Tamo sunce kada grije,
nikad tako toplo nije
k'o što je u rodnoj grudi,
nisu ovdje takvi ljudi
k'o što je u rodnoj grudi,
nisu ovdje takvi ljudi

Još po danu kad se radi, prolazi mi brzo vrijeme,
A noćima lako nije, tad me bude uspomene,
A noćima lako nije, tad me bude uspomene

Tamo sunce kada grije,
nikad tako toplo nije
k'o što je u rodnoj grudi,
nisu ovdje takvi ljudi
k'o što je u rodnoj grudi,
nisu ovdje takvi ljudi

TS Kočije

[1210]