Volio bi kad bi mogo,
neku drugu dušu naći,
Jer se ova moja smirit neće.
Pjesme, žene, i svirači,
vrag me nada kad se smrači.
Ja poludim kad čaše zazveće.
Kažu čekaj žena prava,
smirit će u nemir vraga.
Takva se još nije rodila

Ej, živote da te pitam,
zašto lutam, zašto skitam.
Zašto mi u duši tjeva,
ono čega nigdje nema

Volio bi, kako nebi
da zatvore sve birtije.
Da zabrane rakiju i vino.
Da svirači zaborave
baš sve pjesme koje volim,
ljudi moji al bi bilo fino.
Da prespavam dvije, tri noći.
Da razmislim u samoći.
Može li mi išta pomoći.

Ej, živote da te pitam,
zašto lutam, zašto skitam.
Zašto mi u duši tjeva,
ono čega nigdje nema.
Ej, živote gdje ću stići,
Kad se neznam umoriti
strah me da mi ludo srce
neće znati ostariti.

Bekrije

[1440]