Budim se u svijetu
koga mrzim
još uvijek slutim
neku iskru zanosa

I kao po kazni
očekujem Boga
ko usamljen heroj
bez časti i ponosa

I uvijek mi zapne
riječ u grlu
kad požalim sve
žrtvovano za tebe

I kao na badnjak
kad priželjkuješ čudo
još ti se nadam
i molim za tebe

Ja bi umro za to
da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu
i da sve zaboravim

I da dogodi se čudo
i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad
da te još jednom zavolim

Budim se u svijetu
koga mrzim
i dođe mi da spalim
iza sebe sve mostove

A kako da obuzdam
ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca
samo za tebe

I ne bih više nikad
da se rodim
jer život tek je vreća
puna kajanja

Al' ovo malo duše
izgori k'o svijeća
kad shvatiš da i ljubav
ima vijek trajanja
Dado Topić

[1742]