Noćas duša je moja nemirno more.
Nikog nema da podijelim tugu s njim.
Ipak i u tišini ja čujem zvuke.
Tihe zvuke meni najdraže od svih.

Tajnu moga srca zna mandolina,
noću kad smo sami s njom pričam ja,
sve o mom životu zna mandolina,
zvijezda što na nebu mom uvijek sja.

Noćas duša je moja olujno nebo.
Nekog trebam da kraj mene bude tu.
Želim pričati s nekim o svom životu.
Tu je opet samo stari vjerni drug.

Tajnu moga srca zna mandolina,
noću kad smo sami s njom pričam ja,
sve o mom životu zna mandolina,
zvijezda što na nebu mom uvijek sja.

Ljupka Dimitrovska i Ivica Šerfezi

[1869]