Diko moja, zlatni dukatu
dušu tvoju u dobru i zlu
Nitko nikad pobijedio nije
s tobom plačem i s tobom se smijem

Diko moja, moj ponosu
što te volim, što me opija,
To je kuća, stara didova,
to su tvoja, polja široka .

Diko moja, vjekovima ti si tu i još te ima
kad nam sude i nebo i ljudi
tvoje srce ljubavi se budi
Stradala si, al' si rasla iz tišina do visina
Slavonijo u vjeri i sreći
ma nitko nikad, neće biti veći

Svako slovo tvoga imena
Slavonijo znaj da volim ja
Tvoje ruke koje otvaraš
tvoje s srce kojim ozdravljaš

Diko moja, vjekovima ti si tu i još te ima
kad nam sude i nebo i ljudi
tvoje srce ljubavi se budi
Stradala si, al' si rasla iz tišina do visina
Slavonijo u vjeri i sreći
ma nitko nikad, neće biti veći

Ma nitko nikad, neće biti veći!

Maja Šuput

[1326]