Kakvo je to došlo vrijeme, i brat brata vara
Što nam rade loše sluge loših gospodara
Svaka laž je trn u kruni mojih predaka
A gdje je istina

Nema riječi, nema dara niti pjesama
Da sakriju moju muku, moja sjećanja
Zlato daje, dušu krade, slatko progovara
Guja iz njedara

Tko to moje ime doziva
Čudni ljudi čudnog imena
Pa mi kunu što je svetinja
Vjera, ljubav i domovina

Na sve strane dižu glave ptice rugalice
Sve je manje sretnih dana, sloge i pravice
A najbolji među nama noću vodu piju
Bijelo lice kriju

Tko to moje ime doziva
Čudni ljudi čudnog imena
Pa mi kunu što je svetinja
Vjera, ljubav i domovina

Tko to moje ime doziva
Čudni ljudi čudnog imena
Pa mi kunu što je svetinja
Vjera, ljubav i domovina

Tko to moje ime doziva

Ti ljudi ,nisu kalkulirali s Bogom,
nitko od njih nije pitao,
oni su ipak dali svoje živote.
Možemo mi govoriti sada što god hoćemo,
ali ja im se divim-svaka im čast.
Oni koji su tamo ostali,
čak ni groba im se ne zna-svaka im čast!
Tad smo svi krunice oko vrata imali,
Palili smo svijeće na prozorima.
Kad se nešto događalo u našim srcima,
a sada, kao da se sramimo biti Hrvati
JA SAM PONOSAN ŠTO SAM HRVAT

Tko to moje ime doziva
Čudni ljudi čudnog imena
Pa mi kunu što je svetinja
Vjera, ljubav i domovina

Dražen Popijač Pupi i vlč. Zlatko Sudac

[1726]