Devet godina na prste lako se broje
Od kada tvoje srce postalo moje
A moje tvoje
A ti moja žena rodila mi djece dvoje
Dva najljepša bića što vidio sam da postoje
Ost'o sam isti u tom i je problem
Unatoč tome što si uvezla u mene k'o u goblen
Svoju ljubav zato sam ti ost'o vjeran k'o pas
Zato nikad teške riječi nisu pale među nas
Zato ne shvaćam kako sam odjednom posto teret
K'o da sam gost i napuštam domaći teren
Odavno ne znam za taj pojam bračni krevet
K'o prašina razletilo se godina devet
Da mogu pustio bi suze mogle bi mi prijat
Tješi me to da će nas isto sunce grijat
Zaboravih se smijat
Možda u onom satu
Kad su sretne slike ostale u fotoaparatu

Među nama šutnja najgori je znak
Vezanih ruku gledam kako nam se ruši brak
K'o da se gušimo i oboje trebamo zrak
Volim te srce plače pa neka znade da sam jak
Kad djeca pate
Teško im je da nas dvoje shvate
Zašto mama više ne spava više kraj tate
Da vas prestanem voljet nema tog novca da me plate
Jer jedino vrijeme što trebam ste mi vi to znate

Ne tražim krivca ne pitam zašto
Tako mora biti
Ja sam odgovor na baš to
Naša ljubav nestala je k'o pubertet tinsa
Naša veza srušila se kao zgrade twinsa
Po uzoru na most iz quinsa
Gradili smo naše
Al' na temelju od pijeska lomili se k'o čaše
Da se grade
Jer ima još nade za nove
Bio sam sebičan, zaboravio
Da i ti imaš snove
Kako stoje stvari
Sve što taknem se kvari
Od svega je najgore što postajem k'o moj stari
Kako spasit što nije moguće spasit, kako
Zapalit ljubav što se neizbježno morala ugasit
Trebam čudo da savladam istinu gadnu
Još uvijek sanjajući tu obitelj skladnu
Al' svoju djecu neću vidit žednu, bosu i gladnu
Jer sam iza njih i dizat ću ih svaki put kad padnu

Među nama šutnja najgori je znak
Vezanih ruku gledam kako nam se ruši brak
K'o da se gušimo i oboje trebamo zrak
Volim te srce plače pa neka znade da sam jak
Kad djeca pate
Teško im je da nas dvoje shvate
Zašto mama više ne spava više kraj tate
Da vas prestanem voljet nema tog novca da me plate
Jer jedino vrijeme što trebam ste mi vi to znate

Da ti lažem
Da ti kažem
Da ću se promijeniti
Igla je potrošena
Nema potrebe ploče okrenit
Znala si tko sam
Da me nemoš držat na mjestu
Istina volim te, a ljubav
Ljubav je za cestu
Imaš potpuno pravo da mene kriviš
Da budem razlog što sa mnom ne želiš da živiš
Osjetim dim
To gori naša zastava
Zar nakon svega što želiš, od mene
Je rastava
Tek tako
Nije ti potreban muškarac
A mislio sam da ću dočekati s tobom k'o starac
Kraj života
Udati kćer, ženiti sina
Biti ponosan otac
A među nas, daljina
Kroz godine se uvukla
I zasjenila sreću
Svaki put kad sam reko
Da nešt ne mogu i neću
Ja sam odlazio
A ti si ostajala mama
Jebeš pare
Htjela si zagrljaj
Kad ostaneš sama
Shorty

[820]