Svijetli morski gat, limunova cvat,
riva se u moru kupa sva.
Svud po zemlji toj, razliježe se poj,
tu za sreću svako biće zna.
A kad padne mrak, baš pod prozor svak',
s' gitarom se krade momak mlad.

Dalmatinko smeđa,
smeđa, smeđa kao badem taj.
Ispod tvojih vjeđa
sija vječnog sunca žarki sjaj.
Tvoji bijeli zubi,
ljepši su neg' biser morskog dna,
tko te jednom ljubi
taj za tobom čezne kao ja.

Pogled oka tvog, nudi mnogo tog,
ali ti si vjerna jednom tek.
Kome cjelov daš, za tog stalno znaš
da bi ost'o tu kraj tebe 'vijek.
Makar pođe taj u daleki kraj
stalno će o tebi sanjat znaj.
Stjepan Đimi Stanić

[1414]