Na trinaestom katu nebodera plavog
Na kraju grada i velikog i malog
Ona je lice spremala za večer
S pogledom na sat da bus joj ne uteće

Voljela je tamu jeftinih kafića
Omamljenost dimom duvana i pića
I sve bi to u Sanji pobudilo strasti
I ona bi se našla izvan svoje vlasti

Gutala bi pogledom i velike i male
Grube bi joj misli stršile iz glave
I kad bi pukla zadnja karika na lancu
Davala se Sanja potpunome strancu

Sve bi se djevojke voljele
Jednom naći mjesto Sanje tamo gdje je mrak
S potpunim neznancem, samo ih je strah

I poslije svake noće, bolje reći jutra
Sanja bi se pitala šta će biti sutra
Da li ovaj život ima perspektivu
Pod neonskim svjetlom, uz konjak ili pivu

Pogleda u torbicu da pretrese večer
tek mrve od duvana i svakojako smeće
I uvijek kad je drmne kriza i dilema
Stane pred ogledalo i počne da se sprema

Sve bi se djevojke voljele
Jednom naći mjesto Sanje tamo gdje je mrak
S potpunim neznancem, samo ih je strah

Hari Rončević

[1262]