Od davnina ribari na Dravi
danju noću ribe čekaju
gori vatra oko nje se griju
vrijeme krate priče pričaju

Pored vatre sjeo ribar stari
iz života priču pričao
a u oku vidjela se suza
bez ljubavi davne ostao

Prijatelji moji dragi
cijelu noć ste ribu lovili
otišla je noćas moja draga
da li ste je negdje vidjeli

Drava grli uspavane vrbe
sobom nosi radosti i tugu
još i sad tužan ribar stari
nikad nije zavolio drugu

Stari ribar nema svoju ljubav
ali živi priča njegova
ostario kosa mu je bijela
još i sad je momak neženja

Volio je ribar svoju dragu
al je davno nekud otišla
tražio je obalom niz Dravu
pita je svakog ribara

Prijatelji moji dragi
cijelu noć ste ribu lovili
otišla je noćas moja draga
da li ste je negdje vidjeli

Drava grli uspavane vrbe
sobom nosi radosti i tugu
još i sad tužan ribar stari
nikad nije zavolio drugu

Nikad nije zavolio drugu

Dragan Vlajnić i Podravski Mužikaši

[1769]