Život tako neumitno teće
Bijeli jasmin privijam na grud
I na malti skoro svako veče
Mile mi se uspomene bude

Kad su prošla ta vremena burna
Kad sam žene volio k'o lud
Volio sam garavu i plavu
Ali jedna od njih odsjeće mi ud

O mladosti, o mladosti
Zašto smo se rastali
Život čini neobične stvari
Svaki čovjek mora da ostari

O mladosti, o mladosti
Zašto smo se rastali
Život čini neobične stvari
Svaki čovjek mora da ostari

U životu tako stoje stvari
Samo jedan tren i tu je kraj
Svaki čovjek mora da ostari
S udom il' bez njega ista stvar

A u bašti punoj jorgovana
Sjedio sam dokasno u noć
U uniformi starog kapetana
Sve se mislim vrijeme mi je poć
Plavi Orkestar

[1494]