Noć umire, odlaze sjene ponoćne
Tišina među nama gradi zidove
Rekli smo sve, brojimo zadnje dodire, na nebu zlatne kočije
I naša zvijezda nestaje
Na usni tvojoj riječ koju nećeš šapnuti
U oku mome pogled koji neću poslati
Na dlanu spava dodir, a to ti neću priznati
A znam, znam da bi trebalo
Jer sutra je kasno

Sutra je kasno za sve
A prešli smo mora i divlje planine
Sjeti se, draga, sjeti se
Ptice u bjegu za nas su pjevale

Sve nestaje, pred nama sljepe ulice
Ceste nas duge čekaju i kiše teške, umorne
A htjeli smo sve, htjeli smo ono najbolje
U nama ljubav zaspala, naša nas zvijezda izdala
Na dlanu spava dodir, a to ti neću priznati
A znam znam da bi trebalo
Jer sutra je kasno
Opća Opasnost

[1188]