Kad prebacim kaput preko ramena
istrčim na ulicu
a snijeg do koljena
krenem polako do prve kavane
i pijem s neznancem
sve dok ne svane
ko je kriv, ko je kriv

I dok trčim
s jednog prozora na drugi
kako minuti mogu biti dugi
baš svaki šum
ko tvoj korak zvuči
postajem sve manja
u toj praznoj kući
ko je kriv, ko je kriv

Zar je važno ko je kriv
dok me pitaš gdje si
zar je važno ko je kriv
kad se već sve to desi

Kad zapalim dvije cigare k'o jednu
a nepoznate cure pitaju da sjednu
a ja tražim tvoju ruku
u džepu mog kaputa
i tramvaj se vuće za mnom
k'o da luta
ko je kriv, ko je kriv

Kad pozvonim u zoru
s vrućim kruhom ispod ruke
i poljubim te sočno
onako s puno buke
i zagrlim te čvrsto
osjetim u duši
a vrući kruh na stolu
i dalje se puši
ko je kriv, ko je kriv

Zar je važno ko je kriv
kad se već sve to desi
Ko je kriv

Severina i Boris Novković

[1871]