Otkad otišla si s drugim,
imam želju da me nema,
mrzim svako novo jutro,
što bez nas se porađa.

Nigdje druga, nigdje brata,
radost ne kuca na vrata,
već odavno mi se ništa lijepo,
i ne događa.

Da me nema možda ni'ko,
ne bi zaplakao za mnom,
u toj priči koja traje,
ja sam zaboravljen lik.

Ali život ide dalje,
čudne razloge mi šalje,
da na malo sreće ima pravo,
čak i gubitnik.

Da me nije redom bi,
sve kavane propale,
kom' bi pjesme pjevali,
kom' bi zore svitale.
Da me nije 'ko bi te,
kao oči volio,
s taksistima kružio,
tuđe žene ljubio.

Najbolji Hrvatski Tamburaši

[1822]