Nije Rudolf Valentino bio, nije bio on
Niti bogat niti slavan niti jednoj ženi sklon
Ali oči su mu bile kao sile magnetske
Njima rezao je srca kao nožem haljine

Mnoge žene su mu krišom strašna pisma pisale
I u groznicu su pale, ime su šaputale
Al nijednoj nije ništa više dao osim svog
Pogleda od crne svile, crnog oka vatrenog

Oj, joj, mjesečev sin
Za žene varka, pepeo, dim
Oj, joj, mjesečev sin
U noći tajno se sastaje s njim

Te su noći njeni snovi kao konji bježali
Njene razdirali grudi sijevali k'o mačevi
Kucala mu je na vrata, ali on ne otvori
Kad je ušla imala je tada što i vidjeti

I problijedilo je lice k'o da pukao je grom
Al uz njega nije bila ona već je bio on
Oči imao je plave kao jutro proljetno
Nestalo je bijele boje nebo se zaljuljalo

Srce palo joj u vodu, nije znalo plivati
I razderalo joj grudi, htjelo je potonuti
Htjela je da po nju dođu crne ptice nebeske
Jedne noći, crne noći, jedne noći proljetne
Danijela Martinović

[1320]