Budim se svakog jutra pored tebe
I pitam se, tko se krije u srcu tvom
A pogled moj ko da osjećaš, budiš se
Poput tata, što na djelu zatečen je tu

Činiš stvari što primjećujem prvi put
Dotjeruješ se više no što znaš
I stavljaš miris nov, sve je čudno to

Al tko da zna što jest u tom
Što kriješ ti u srcu svom
Tko da zna, kog vidiš u meni
Dok gledaš me i smiješiš mi se ti

Osjećam po svemu da si odsutan
I vidim to u praznom oku tvom
Ti kriješ nusku te, ipak, odaje te sve

I na vratim još, dok hledam tvoj lik
Učini mi se da stranca vidim ja
Ne prepoznajem tad ni tvoj kaput, ni šal
I meni nepoznat lik u oku tvom sja

Dok za tobom se vrata tiho zatvaraju
Ja tješim samo sebe, gušeć’ plač
U jastuk vičem ja: Ne, to nije istina
Josipa Lisac

[1219]