Često misli u djetinjstvo lete
kad su dani prolazili sjetno,
u srcu su kao slike svete,
jedno nebo, jedno dijete sretno.

Slavonijo, moje polje ravno,
ja još pamtim što mi otac rek'o,
sine, ovo blago od Boga je dano,
zato čuvaj kao da si stek'o.

Ovo blago od Boga je dano,
zato čuvaj kao da si stek'o.

Ne idem iz svoga kraja, svoje Slavonije,
nigdje nema takvog sjaja što ti dušu grije,
za sva blaga ovog svijeta ja te dao ne bi,
Slavonijo zemljo moja, sve mi je u tebi.

Život stisne pa govore ljudi
idi u svijet, tamo nađi sreću,
samo ovdje život puni grudi,
takvu sreću nigdje naći neću.

Samo ovdje život puni grudi,
takvu sreću ja nigdje naći neću

Ne idem iz svoga kraja, svoje Slavonije,
nigdje nema takvog sjaja što ti dušu grije,
za sva blaga ovog svijeta ja te dao ne bi,
Slavonijo zemljo moja, sve mi je u tebi.

Slavonijo zemljo moja, sve mi je u tebi.

Željko Lončarić Žec i Sitan Vez

[1830]