Gdje je sada društvo naše
Još se tebe sjetim često
Tamo ispod starog mosta
Tu je bilo naše mjesto
Ja ću sada na glas reći
Ono što odavno znamo
Baš je šteta što smo uvijek
Prijatelji bili samo

Jednu mladost imam samo srce jedno
A mi nismo zajedno
Generacija se rastaje i dijeli
Tebe su mi uzeli

Bez tebe mi nema dana
Tuga me za tebe veže
Nije na mom srcu rana
To je nešto puno teže
Ljubav ubija me nježno
Ubija me polagano
Postalo je neizbježno
Da se i ne pozdravljamo
Leteći Odred

[1247]