Sastale se male ribe
Sto u kilo proste vrste
One što se vječno libe
Da najbolju travu brste

A na njima sve počiva
Svo bogatstvo ribljeg fonda
Dok su mora mora živa
Dok su mora modra, bjonda

Velike se ribe našle na tapetu
I galebi u sve nižem letu
Jedna ko da reče, amo i meduze
Parazite i sve morske guze

I oživi za čas to more tišina
Uzburka se poput mladog vina
Jer potegne netko onu pravdu staru
Primjerenu i kirnju i šparu

To do čega im je stalo
Ljudi zovu zonom mira
A njih, eto, svalo malo
Jato tuna decimira

Dal su krive što su žive
Dal su krive što se rode
Ta bez njih bi bile sive
Teritorijalne vode

Velike se ribe napravile gluhe
Ko siromah nad tanjurom juhe
Male ribe zalud otvarahu usta
Voda bješe neprozirna, gusta

Umiri se opet, to mora tišina
Ko ribice u formi sardina
Imale su riječ, beskrajne pute
Ali ribe ne govore šute
Ibrica Jusić

[1279]