Sve što trebam moja tuga slomi
Tvoj mi dodir još nedostaje
Kad se srce kao čaša lomi
Sve se čini noć ne prestaje

Stvarno mi nedostaješ,
prokleta je sudbina,
bolit me ne prestaješ,
lijepa ženo nevjerna.

Sve što imam to su uspomene
Na naš susret, poljubac i dom
Što je ovdje ostalo od žene
Koju nosim još u srcu svom

Stvarno mi nedostaješ,
prokleta je sudbina,
bolit me ne prestaješ,
lijepa ženo nevjerna.

Sve što imam to su slike naše
Moje srce pregaženo diše
Da te vidim bar i na dnu čaše
Kad te ljubit neću nikad više

Stvarno mi nedostaješ,
prokleta je sudbina,
bolit me ne prestaješ,
lijepa ženo nevjerna.

Stjepan Jeršek Štef

[1244]