Šta mi je trebalo
Što mi je trebalo da te sanjam noćima
Što mi je bilo da te čekam danima
Što mi je trebalo da te vodim do izvora korijena svojih
I da se napiješ bune mojih predaka
Što mi je trebalo da te ljubim satima
Kad si već sutra usne darivala drugima
Što mi je trebalo da mi kažu da si nekima
Negdje daleko snivala na rukama
Sad kad te nema, sad kad te nema
Jagoda, Jagoda
Sjećam se poljupca pod krošnjama jela
Sjećam se ljubavi na dušeku od snijega
Jagoda
I vrucih dodira i ledenih voda
Tvoja, samo tvoja sam, Jagoda
Što mi je trebalo da osjetim dodir raja
Pa danas da pružam ruke do beskraja
Što mi je trebalo da osjetim miris tvojih snova
Što mi je trebalo da počinjem iznova
Što mi je trebalo da te gledam nakon tvojih nevera
I da ti brišem suze tudjih nevjera
Sad kad te nema, sad kad te nema
Jagoda, Jagoda
Da li je greška to što smo se sreli
Ili smo kušali što nismo smijeli
Jagoda
I tko je zapravo tu na gubitku
Jagoda, moja Jagoda
Skoro pa svejedno je
Tišinu riječi suzama slanim
Ispijam kroz žeđ
Pomalo točim dno gledam u oči
Ispirem sol i led
Vrijeme što imam, oseka, plima
Poznaje žaljenje
Osjećam gorak je okus dima
Do tebe se raspline
A nisam želio
Ni imao kada strepiti zbog tebe
Zašto bih dušo ostao s tobom
A bio bez tebe
I nisam vidio, ni našao razlog
Ostati uz tebe, ne nisam
Nisam, vjerovala ili ne
Skoro pa svejedno je
Ibrica Jusić

[1230]