Ja ne znam tko si
Čuj me, dobri druže
Kad padne veče ponad tvoga krova
Kroz mrak se javi ćuk i hukne sova
A oblaci ko jata ptica kruže
Nad tornjevima sela i gradova

Izađi u noć, idi
Divlje ruže opijat će te putem
Trn će cvasti, otvorit oči lopoči na vodi

Izađi, idi
Srebrn plašt će pasti
Dalekom cestom, kud te srce vodi

Ti znadeš i sam da svjetove nosiš
U samom sebi, i da na dnu duše
Sja jato zvijezda, ponori se ruše
I ako hoćeš oluji prkosiš
olujom, koja u tvom bilu huji

Izađi u noć. Pjevat će slavuji
U crnom grmlju žuborit će vrutak
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati
I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
Vidjeti Boga što te cestom prati

Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri
Što kida greben tvoje volje
Gazi na putu zmiju, guštera na stazi
I budi kao putnik što se žuri
Dalekom stepom zelenoj oazi
Ibrica Jusić

[1216]