Ti si taknuo najljepše žice u meni
i pokazao najljepše lice ljubavi,
zapalio vatru koja se sad ne gasi,
a onda nestao kao da nikad te nije bilo tu.

Otkad te nema u mom životu,
sve poprimilo žalosnu notu,
nebo je sivo k'o oči tvoje,
samo je magla uvijek iste boje,

Otkad te nema ovdje kraj mene,
moje je cvijeće suho i vene,
osjećam maglu, zlo mi se sprema
jer ja sam ona, otkad te nema.

Ja pokušavam spasiti ponos ljubavi,
zato ne idem na ista mjesta gdje i ti
i neću lagati kako sam pogrešno nazvala tvoj broj,
samo ću moliti Boga da mi te vrati
i da budeš moj.
Lana Jurčević

[1269]