Poludjele su stanice uz štreku
I svakim danom promiću sve brže
Već godinama naše žice sjeku
Al kolodvori srca još se drže
Zaljuljali se fenjeri uz prugu
Za mrak i svjetlo obmana i slutnji
Dok svakoj mašem kao starom drugu
Kroz srce vagon uspomena tutnji

Kolodvori srca s hiljadu perona
Iščupan telefon, isključena zvona
Kolodvori srca vječiti mladići
Da li će nas naći, da li ćemo stići
Da li ćemo stići

Već zadnji vlak kroz stanicu tetura
Još samo čas i zauvijek će stati
A onda opet nova avantura
I vlak se s mrtvog kolosijeka vrati

Jer ima jedna stanica pod snijegom
Na kojoj nikad vlakovi ne stoje
Pod mojim srcem zaštićena brijegom
I sigurna al premala za dvoje

Kolodvori srca s hiljadu perona
Iščupan telefon, isključena zvona
Kolodvori srca vječiti mladići
Da li će nas naći, da li ćemo stići
Da li ćemo stići
Ibrica Jusić

[1205]