Ja ne znam što se zbiva i na što sve to sluti
I što se s kišom sliva i okno moje muti
Ja ne znam tko to kuca i koga noćas gubim
Al znam da srce kuca i znam da još te ljubim
Ja ne znam što da zborim i kako doć do daha
Kad novine rastvorim i vidim scene straha
I čitam gusta slova o pokoljima grubim
Ne želim takvih snova već hoću da te ljubim
Ja ne znam da li se varam i koga to da pitam
Da l' moguć je i stvaran taj svijet o kojem čitam
Jer ne bih htio florom da postelju ogrubim
Već svaku noć i zorom da grlim te i ljubim
Ja ne znam što se radi i gdje su pravi puti
O nevolju i gladi ne želim više čuti
I ne vjerujem nikom već bježim snima grubim
I zanijet tvojom slikom još grlim te i ljubim
Ja ne znam kad je veče i tko čeka iza ugla
Ali slutim da se peče na vatri cijela kugla
Tad htio bih da more kroz brod na pozdrav trubim
Jer nisam nego stvoren da grlim te I ljubim
Ja ne znam da l' se varam i koga to da pitam
Da l' moguć je i stvaran taj svijet o kojem čitam
Jer ne bih htio florom da postelju ogrubim
Već svaku noć i zorom da grlim te i ljubim
Ja ne znam što se radi i gdje su pravi puti
O nevolju i gladi ne želim više čuti
I ne vjerujem nikom već bježim snima grubim
I zanijet tvojom slikom još grlim te i ljubim
Ibrica Jusić

[1251]