On ima kliješta od ruku
Djecu na prste broji
Za život za crnu muku
Krv mu se pod kožom znoji

A kada zagrli ženu
Njegove ruke su meke
On ima dušu poštenu
I srce od ptice neke

Rad mu je pojeo riječi
Zato većinom mući
Kad govori iznutra ječi
I ne sluša kako zvuči

I svi ga kradom vole
Duboko u sebi ćute
Tog sina istine gole
Al svi kruh svoj jedu i šute

Usamljen a u svima
On žuč čemeri bljuje
Hiljade srca ima
A samo jedno kuje

I kliješta kliještima steže
Krvavi znoj svjetluca
Žilave ruke reže
Čelična vilica puca

On diže ruke i ljubi
Ljubi i lijevu i desnu
Pa pljuni na dlan grubi
Iz šaka iskra kresnu

Sve dok je ovih ruku
Što kruh i ljubav dijele
Ženo slobodno rađaj
Neka se djeca vesele

I zapjeva iz dubine
Iz žeđi žive stijene
Osvanem uz violine
A probude me sirene
Ibrica Jusić

[1317]