Pored izloga kafe restorana
Zastanem skoro svakog dana
I vidim
Za istim stolom posve sama
Sjedi jedna otmjena dama

Na ramenima joj miruje kosa
Spava i sniva cvijet lotosa
U struku je kao violina
A njedra joj dva vrča vina

Oči su njene ko gnijezda neba
I uvijek kad prođem
Ona me vreba
Namjerno za mene suknju diže
Bedrima govori
Ded priđi bliže
I dok iza lepeze usne liže
Čarapa zmija niz noge joj gmiže
Kako da odolim kada me mami
Oprostite vi ste sami

Da vinjak
Vinjak po vinjak i tako stotinjak
Vinjak po vinjak pa glavinjak
I kad nam piće oduzme pamet
Zagnjurismo se u topli krevet
I govorio sam joj Anastazijo
I nisam znao dokle sam gazio
Ona je zgiljela u azurnu zoru
Aj, aj, aj, aj, ja moram doktoru
Ibrica Jusić

[1408]