Davno prije puno godina,
još s početka prošlog stoljeća
Sa kamena podno Mosora,
u ravnicu doš'o pradida.

Tjerala ga pusta nevoja,
škrti kamen, glad sirotinja,
puno dice, kuća malena,
nadu dala zemlja Slavonska.
puno dice, kuća malena,
nadu dala zemlja Slavonska.

Zato danas kad me pitaju,
tko sam, što sam, kome pripadam
Kažem glasno s puno ponosa :
"Krv Dalmatinska, duša Slavonska"

Nije kamen što je crnica,
niti šljiva kao maslina
Nekad brdo, sada ravnica,
al' je ista duša težačka

Nekad vjetri more ljuljali,
pa slavonske šume lomili
Zlatno sunce kamen grijalo,
pa slavonska žita zlatilo

Zato danas kad me pitaju,
tko sam, što sam, kome pripadam
Kažem glasno s puno ponosa :
"Krv Dalmatinska, duša Slavonska"

"Krv Dalmatinska, duša Slavonska"

Izvor

[1259]