Još se sjećam prašnoga sokaka
pored kojeg stoji kuća stara
Još te čujem pjesmo moja draga
kojom bećar ispraća bećara

Ajde sviraj Ciganine stari,
ajde plači, violino plači
Neka budu tužni dobošari
kad su tužni zavičaji naši

Pusta osta Slavonija, žitna polja napuštena
nema više tvoga sina zemljo moja mila
Utihli su i slavuji samo vjetar šorom huji
nema više tvoja sina zemljo moja mila

Hej koliko proveli smo noći
slušajući cilik violina,
A u jutro vraćali se kući
pijani od ljubavi i vina

Zbogom ostaj kraju moj daleki
misleć' na te duge dane kratim
Kažem zbogom iako još sanjam
kako da se tebi opet vratim

Pusta osta Slavonija žitna polja napuštena
nema više tvoga sina zemljo moja mila
Kada mjesec noć dovede 'ko će kolo da povede
nema više tvoga sina zemljo moja mila

Nema više tvoga sina zemljo moja mila

Hrvoje Hegedušić

[1232]