Sve od jutra mi je krivo, čak ni kava mi ne leži, nešto
Uvuklo se u mene, kapci su mi još teži nego
Sinoć, i petljam, i misli teško sabirem
Zvukovi su iskrivljeni, boje ne razabirem
Mobitel u polusnu sam čuo dok je zvonio
Da mi nije žao para već odavno bi ga razbio
Svi me sad nerviraju i sve mi tako smeta
Najrađe bi pobjego pa makar na kraj svijeta, trebam
Mir i tišinu, al to danas neću naći
Razmišljam u žurbi, hvatam prvo što ću obući
Okus kave miješa se bukeom zubne paste, u
Glavi su oluje kad te noć prije časte
Ponedjeljak, programiram se, plan u glavi sastavljam
Što je danas obavezno, što za sutra ostavljam
Jutarnja nervoza, šok od tuša kad me smočio, ma
Mrzim ovaj dan, a nije još niti počeo
Spusti me, digni me
Svaki dan je drukčije
Danas padnem, sve je loše
Baš ništa ne ide
Spusti me, digni me
Svaki dan je drukčije
Danas padnem, sve je loše,
Ali već sutra bit će bolje sve
Navlačim starke i hlače dok po džepu tražim ruž
Sivo nebo me uvlači u prijepodnevni bluz
Već me zovu sa posla, pitaju što nisam došla
Tu sam minutu od vas, slažem bezočnu laž
Krotim kosu, jurim van, vraćam se zaključat stan
Šminkam se u retrovizoru, pičim na autoban
Točno u podne smiješkom tjeram negativu
Zamišljam se kako s društvom navečer idem na pivu
Krišom palim Facebook dok mi zvone dvije linije
Blago ludim, trudim se sa stresom sklopit primirje
Al danas nije taj dan, danas će me samljet
Žvačem ručak uz kompjuter, u tri sata jedem gablec
Vrti me u bubnju, trgaju me na sve strane
Jurcam kao navijena dok sa nogu ne padnem
A kazaljke se vuku, mene pere centrifuga
Sunce zalazi u pet i ko da mi se ruga
Dignem se programiran, znam što me čeka
Predpranje je dok sredim stan od jučerašnjeg dreka
Pere me na poslu vrti cijeli dan razvlači
U glavi centrifuga pred kraj dana da me smrači
Vraćam se kasno, ispran i sažvakan
Jadan sam sebi što svaki dan sam takav
Vraćam se prazan, u tempu tom se gušim
Ostaje mi da se objesim i osušim
Sutra bit će bolje, sutra bit će bolje
Sutra bit će, sutra bit će, sutra bit će bolje
Sutra bit će bolje, ne
Elemental
