Što li si htjela kad si mi dala obraze
Nježne ruku malu
Zašto si ljubav osmijehom krala
I mojoj patnji pružila šalu

Ti živiš sama u svome svijetu
I možda misliš moje je vrijeme
Pa zimu stvaraš u tuđem ljetu
I vreloj nadi poklanjaš sjeno

Prisjećam se noćas dana što su bili
Daleko od onog što je moglo biti
Svi trenuci prošli u bol
Su se slili samo kaša suza
Ponovo će liti
Ako se jednom za drugog
Bude rađala ljubav
U tvome srcu bit će mi
Vjeruj istinski daraga
Da vidim sreću bar na tvome licu

Oliver Dragojević

[1261]