Nemoj poći sad
Jer se može sve
Sve zaboravit
Svaki prazan sat
Što nas razdvaja
Bit će sutra već
Negdje ostavljen
I zaboravljen
Izgubljen je dan
Ali tu je novi
Mnogo novih još
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad

Jer dok budem živ učinit ću sve
Da ti budeš sretna ostaneš li tu
Nudit ću ti niz toplih perli kiše
Što ih sipa tu jedan ljetni dan
Izmislit ću zemlju gdje je ljubav sve
Gdje je ljubav sve, gdje ćeš biti sve
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad

Nemoj poći sad
Svaki ću ti dan
Priče pričati
Izmislit ću za te
Rječnik nježnosti
Kojeg samo ti
Ti razumiješ
Sjetit ću te svih
Ljubavnika slavnih
Kojima su već
Srca slomljena
Kao tvoje sad
Nemoj poći, ne
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad

Vidjela si već kako baca vatru
Vulkan što je davno ugašen i star
Ima suhog tla što odjednom rodi
Bolje nego kišom oplakivan kraj
A kad padne noć kao luč je svod
I crvenilo se s crnim vjenča tada
Nemoj poći, ne
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad

Nemoj poći sad
Neću plakati
Ni govoriti
Tu ću stati nijem
Da te gledam tek
Da ti čujem glas
Da ti slušam smijeh
Pusti me da bar
Budem tvoja sjena
Tvoje sjene sjena
Tvoje ruke sjena
Sjena tvoga psa
Nemoj poći, ne
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Arsen Dedić

[1283]