Stvari se polako vraćaju na mjesto
ovako nešto se ne događa često
premda priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam,
i tad slike izblijede sve,
i tad zatvaram se u sebe,
i tad nisi mi potrebna

Kazaljke i dalje krugove crtaju
umjesto zvijezda
kišne kapi na grad padaju
prazno mjesto u mom krevetu sjeća me
da bila si tu

k'o zna kuda si otišla
k'o zna zbog čega se ne vraćaš
k'o zna sve piše u zvijezdama
još jučer poljupcima mi smo se borili

i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali
što se dogodilo gdje je ta kap što je prelila čašu što te natjerala da odneseš
sve što sam volio, a tebe sam volio
sve što sam sanjao, a tebe sam sanjao

ma zar sam pogriješio što sam se smijao
kad su mi govorili da sve su žene kurve,
kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
kao u bajci, prekriven trnjem i travama
sve dok se ti ne vratiš,
a vratit ćeš se znam
i sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan
dok me ne zagrliš, dok me ne poljubiš
dok me ne zagrije tvoj dah.
Daleka Obala

[1702]