Shrvan rijecima koje sijeku
ostavljen na milost sjeti
krenuo je te veceri van
da ne ostane u svojoj bijedi sam

Zadnje sto mu je rekla
bilo je, kao da bas zeli
u njemu probuditi onu neman
u koju se često znao pretvarati

Vozio je preko sto na sat
tjeran tugom, vodjen bijesom
adrenalin je sve sto osjeca sad
brzina, ludilo i gas

To sad vise i nije bitno
jer on ce ovu noc probdjeti
to mu treba sad, i treba mu hitno
s pijanim drustvom docekati dan

Bas u trenu kad bilo je naj
sjeti se njenih rijeci
u slapovima bola tijelo mu prodrhti
i tad shvati da je svemu kraj

Umorno drustvo se odvuklo kuci
a on je ostao sam
sad nigdje vise pobjeci nema
osim za volan i na put od noci

Otjeran mislju najcrnjom
vodjen cestom i rukom zlom
u trenu je nestao zivot mlad
jedan udarac je probudio svijet
i vrisak zasto bas sad
o, zasto sad
Emina Arapović

[1279]